Breskve
Katalog bolesti i štetnika » Breskve
To je bolest koju uzrokuje gljivica Clasterosporium carpophilum. Na lišću se očituje u obliku nekoliko milimetara velikih, oštro ograničenih smeđih pjega, koje kasnije otpadaju s lisne plojke, zbog čega se ova bolest naziva i pjegavost lišća. Ovakvu rupičastu šaru nalazimo i na lišću drugog koštičavog voća (šljive, trešnje, višnje, marelice). Drugi simptom klasterosporioze je mala pjegavost plodova, koja je često popraćena gliotokom. Uzročnik bolesti prezimljuje s konidijama kako u otpalom lišću tako i na kori drveća. U slučaju kišovitog vremena nakon pupanja stabala ove konidije klijaju i zaraze lišće ili plodove breskve.
Šarka je vrtlarima poznata prvenstveno kao opasna virusna bolest šljive. No, njeni domaćini su i marelice, breskve, bademi, crni trn, crna trešnja, mahalebka i mirobalan. Na lišću marelice leptir se pojavljuje u obliku žutozelenih ili blijedozelenih crteža, pruga, prstenova ili pjega, koji su najizraženiji u prvoj polovici vegetacije. Na površini plodova marelice simptomi skarka se mogu uočiti neposredno prije njihovog sazrijevanja. Manifestiraju se relativno velikim bjelkastim crtežima i prstenovima. Ponekad su plodovi na mjestima tih pjega malo deformirani. Meso jako zaraženih plodova je vlaknasto, slabo sočno i bljutavog okusa. Vrlo tipično, skorbut se manifestira na košticama marelice u obliku bjelkastih kolutova, crteža i mrlja koje ostaju na njima i nakon sušenja. Na lišću breskve simptomi skorbuta se javljaju rjeđe, a očituju se žućenjem žila i deformacijom plojke lista. Simptomi na plodovima breskve slični su onima na marelicama, s tom razlikom što su zbog fine dlakavosti breskve manje uočljivi i postupno nestaju sazrijevanjem ploda. Šarka se širi i sadnim materijalom (oči, reznice, reznice) i kukcima. Glavni prijenosnici virusa su razne vrste lisnih uši štetnih za kamenjare.
Breskvin svrdlaš (Cydia molesta, Plodokaz peachyňový) oštećuje breskvu kako izjedajući hodnike na vrhovima mladica tako i izazivajući crvljivost plodova. Štetnik hibernira u stadiju razvijenih gusjenica koje se u proljeće kukulje. Može imati dvije do tri generacije godišnje. Najštetnije su ljetne generacije koje napadaju kasnije sorte namijenjene konzerviranju. Crvolivi plodovi često su podložni monilijskoj truleži. Slične štete breskvama uzrokuje i breskvin plamenac (Anarsia lineatella) koji prezimljuje u stadiju mladih gusjenica. U proljeće ove gusjenice izjedaju izbojke duge nekoliko centimetara.
Pepelnicu breskve uzrokuje gljiva Sphaerotheca pannosa var. persicae. Simptomi bolesti mogu se uočiti na mladom lišću, krajevima izdanaka i prije svega na plodovima u obliku guste bjelkaste mahune koja kasnije posmeđi. Jače zahvaćeni listovi otpadaju, pokožica ploda se sprži i plod se deformira. Pepelnica se širi za suhog i toplog vremena. Pojedine sorte breskvi i nektarina različito su osjetljive na bolest.
Uzročnik bolesti je gljiva Monilia laxa koja je i uzročnik truleži koštičavog voća. Infekcija se javlja kada se kišovito i hladno vrijeme zadrži tijekom razdoblja petorenja stabala. Bolest se najčešće javlja na višnjama i marelicama, a posljednjih godina zabilježena je i na breskvama i šljivama. Unutar navedenih voćnih vrsta postoje značajne razlike u osjetljivosti sorti, pa se često događa da različite sorte posađene jedna do druge pokažu različit stupanj napada. Gljiva hibernira u tzv monilium mumije, plodovi iz kojih se u proljeće oslobađa ogroman broj spora.
Kovrčavost lišća (Taphrina deformans) je ekonomski najvažnija bolest breskve, jer zahvaća mlade listove koji već opadaju u proljetnim mjesecima. Gubitak značajnog dijela lisne površine uzrokuje i opadanje mladih plodova, što ugrožava berbu u određenoj vegetacijskoj sezoni. Kišovito i hladno vrijeme na kraju zime, u fazi pupanja i kratko nakon pupanja do početka cvatnje breskve pogoduje zarazi stabala. Uzročnik bolesti prezimi u stadiju nabubrenih spora (tzv. blastospora) na kori drveća i ispod ljuskica pupova.