+421 915 420 295 +421 915 420 295 | PON - PET 9:00 - 16:00
Facebook Youtube Instagram
Agardina - internetska trgovina jeftinih sprejeva
0
Košarica
Košík
0,00 €

Menu

Nuklearna energija

Katalog bolesti i štetnika » Nuklearna energija
Štit opasan
S obzirom na to da opasna ljuska visi na kori voćaka, možemo je učinkovito uništavati tek kada je to drveće i grmlje bez lista. Trenutačno uništavamo opasnu stipulu predproljetnim prskanjem koje mora biti obilno i treba ga obaviti neposredno nakon pupanja voćaka.
Jesenja livada
Već od ranog proljeća u nekim područjima mogu uzrokovati velike štete na voćkama. Muški leptiri imaju dobro razvijena krila. Ženke zimskih pijavica potpuno su bez krila. Jesen ima zakržljala krila. Njegove odrasle gusjenice su žutozelene, sa zelenkastom ili žućkastom glavom, s tamnijom uzdužnom crtom, s tri bijele crte sa svake strane. Gusjenice zimskih lisnih ušiju obično su crvenkastosmeđe s dvostrukom tamnom dorzalnom linijom ili s crvenim mrljama na leđima. Sa strane imaju široku žutu traku i dvije bradavice na 11. zglobu. Glava je crvenkastosmeđa, otvori su bijeli, obrubljeni crnim prstenom. U odrasloj dobi dugi su 30-35 mm. Razvoj jesenskih i zimskih lisnih ušiju vrlo je sličan, isti su i rokovi u kojima se protiv njih može uspješno boriti.
Hmeljeva grinja
Hmeljeva grinja (Tetranychus telarius) živi na lišću oko 200 biljnih vrsta. Štetan je za veliki broj poljskih, stakleničkih i sobnih biljaka, ali i za korove, s kojih može prijeći na kultivirane kulture (npr. hmelj, grah, krastavac). Ne spada u kukce, već u paučnjake s tri para udova, zbog čega se u narodu naziva i crvenim paukom. Vrlo je malen (veličine samo 0,2-0,4 mm), jedva vidljiv golim okom. Na njegovu prisutnost upozorit će nas fina paučina na jače napadnutim dijelovima biljaka. Probavni sustav je slijepo završen bez anusa. Isključuje vlakna duž kojih se kreće. Probada lišće i iz njega izvlači biljne sokove. Na hmelju, primjerice, uzrokuje bolest medljike kod koje lišće postaje smeđecrveno, suši se i opada. Hmeljeva grinja je odvojenog spola. Oplođena jaja razviju se u ličinke koje se linjaju tijekom izlijeganja. Ljeti je grinja obojena zeleno s apsorbiranim klorofilom, u jesen je crvenkasta.
Bečka grinja
Spolno zrele oplođene ženke hiberniraju pod korom drveća ili u suhom lišću. Pojavljuju se od kraja ožujka do kraja travnja na trepavičastim pupoljcima i mladim listovima. Proljetna i jesenska generacija razvijaju se sporo (za 20-40 dana), dok se ljetna generacija razvija brzo (za 10-25 dana). Suhi i topli dugi dani potiču razmnožavanje. Zbog toga su ove dvije vrste aktivne uglavnom ljeti.
Voćna grinja
Voćna grinja (Panonychus ulmi) otkriva svoju prisutnost crveno obojenim zimujućim jajima u blizini pupova, u pukotinama kore. Ličinke narančaste boje izlegu se u proljeće. Ljetna narančasta jaja pojavljuju se na lišću krajem svibnja. Jedinke prve ljetne generacije javljaju se već krajem svibnja, u lipnju, a ovisno o vremenskim prilikama slijede 3-4 generacije. Grinje su štetne sisanjem biljnih sokova. Na lišću nalazimo žute pjege nakon uboda, a kada se štetnik razmnoži, te se pjege spajaju u kontinuirane žuto-smeđe pjege. Lišće nabubri kao žlica i prerano opadne. Od sredine kolovoza ženke polažu zimska jaja.
Omot od jabuke
Jabučni plamenjač (Cydia pomonella) vrlo je dobro poznat svim vrtlarima, jer je uzročnik nadaleko poznate crvljivosti jabuka, pa su i najžešći protivnici kemijske zaštite bilja uvidjeli da bez tretiranja stabala jabuka protiv ovog štetnika, zdravi jabuke se ne mogu uzgajati. Crvljivi plodovi obično podlegnu monilijskoj truleži, često već na stablima. Osim stabala jabuke, oštećuje i kruške. U toplijim krajevima Slovačke jabučni omotač ima dvije generacije godišnje. Prezimljava u raznim skloništima u stadiju odraslih gusjenica. Kukulira se u proljeće, a leptiri prve generacije roje se u svibnju i lipnju, druge generacije u srpnju i kolovozu.
Lisne uši na zrnu
Lisne uši su najpoznatiji i najrašireniji štetnici voćaka. Njihova štetnost prvenstveno je u tome što upijaju biljne sokove u tolikoj količini da oni nisu dovoljni za njihovo iskorištavanje. Stoga ljepljive kapljice sokova koje su prošle kroz njihov probavni trakt (tzv. medna rosa) zagade donje listove na kojima kasnije izrastu miteseri. Štetnost lisnih uši povećava i činjenica da se mogu iznimno brzo razmnožavati u kratkom vremenu. Osim što sišu biljne sokove, štetne su i prenoseći razne virusne bolesti (npr. šljivin moljac). Sve vrste lisnih uši prezimljuju u obliku jaja na pojedinim vrstama voćaka. Neke vrste početkom ljeta lete (migriraju) na ljetne biljke domaćine, odakle se u jesen vraćaju na voćke i polažu jaja koja prezimljuju. Ostale vrste ostaju na voćkama tijekom cijele vegetacije.
Krvava lisna uš
Najozbiljniji je štetnik stabala jabuke. Napada gotovo isključivo drvenaste dijelove, kao što su mlade grane, deblo i korijenje. Na starom drvu nalaze se na kalusnom tkivu koje je zacijelilo razne rane. Kolonije lisnih uši često su skrivene ispod ljuskica kore, u raznim pukotinama kore i na korijenju do dubine od 25 cm. Sisanjem izazivaju nastanak kambijalnih tumora na granama i korijenju. Živorodne smeđe do plavocrne ženke veličine su 1,7-1,9 mm.
Grinje
Grinje ne spadaju u kukce, već u paučnjake, o čemu svjedoče 4 para udova i sposobnost stvaranja mreža na napadnutim biljkama. Budući da su vrlo male (tijelo im doseže duljinu od 0,2-0,4 mm), teško su vidljive golim okom. Na njihovu prisutnost upozoravaju male srebrnaste, žuto-smeđe ili brončano-smeđe pjege na gornjoj strani napadnutog lišća. Ukrasno bilje najčešće strada od grinje hmelja (Tetranychus telarius), koja se u narodu naziva i crveni pauk. Osim ukrasnog bilja, napada na desetke različitih ratarskih kultura, povrća, voćaka, a preživljava i na raznim korovima. U prirodi prezimljuje u stadiju oplođene ženke. U toplim i suhim uvjetima stanova i staklenika kontinuirano se razmnožava tijekom cijele godine.
Pepelnica jabuke
Pepelnica jabuke (Podosphaera leucotricha) je, uz krastavost, druga ekonomski značajnija bolest jabuka. No, za razliku od krastavosti, uglavnom napada lišće i mladice na kojima stvara gustu brašnastu prevlaku. Zaraženo lišće se uvija, suši i prerano opada. Uzročnik bolesti prezimljuje u obliku gljivice u cvjetnim i lisnim pupoljcima jabuke. U proljeće iz tih pupova izrastaju bolesni listovi ili rozete (tzv. primarna infekcija). Ako ih ne uklanjamo sa stabala, izvor su tzv sekundarna infekcija lišća i mladica tijekom sljedeće vegetacije. Širenju pepelnice jabuke pogoduje toplo i suho vrijeme u proljetnim mjesecima, odnosno u vrijeme intenzivnog rasta stabala.
Bakterijska žgaravica
Uzročnik bolesti je bakterija Erwinia amylovora, u starijoj literaturi naziva se i rosacea ili rosacea. Iako većina voćaka pripada obitelji Rosaceae, samo su biljke koje pripadaju potporodici jabuka domaćini peronospore. Među njima su najvažniji domaćini stabla jabuke, kruške i dunje, pa bismo trebali upotrijebiti prikladniji naziv bakterijska žgaravica.
Hrskavi od jezgri
Krastavost je najteža bolest kornjača, jer osim lišća napada i plodove koji u slučaju jače zaraze potpuno propadaju. Uzročnik je gljivica Venturia inaequalis na stablima jabuke i Venturia pirina na kruškama. Obje gljive prezimljuju u otpalom lišću u kojem se do proljeća formiraju plodna tijela s džepićima. Za kišnog vremena otvaraju se plodišta i tzv askospore, uzrokujući infekciju mladog lišća i plodova. Oslobađanje askospora događa se od travnja do lipnja, stoga su ti mjeseci odlučujuće razdoblje u borbi protiv kraste.