Povrće od kupusa
Katalog bolesti i štetnika » Povrće od kupusa
Kupusni žižak (Delia brassicae) jedan je od najvažnijih štetnika dubokog tla. To je sivosmeđa muha veličine oko 6 mm čije bjelkaste ličinke bez nogu izgrizaju korijenje raznih vrsta kupusnjača. Napadnute biljke zaostaju u rastu, kasnije požute, venu i ugibaju, a lako se čupaju iz tla. Osim u udubljenja, buše se i u lukovice rotkvice koje su tada nejestive. Cvijet kupusa ima 2 ili 3 generacije godišnje. Proljetna generacija muha roji se u travnju i svibnju, ljetna potkraj lipnja i u srpnju, a jesenska u rujnu i listopadu. Ženke polažu jaja uz korijenove vratove mladih šaševa u manjim skupinama. Izležene ličinke se ubušuju u tlo i najprije jedu fino korijenje, a kasnije se ubušuju u dubinu koju potpuno izbuše.
Sluzavci i puževi uspijevaju u vlažnim uvjetima, pa ih češće susrećemo u godinama s puno oborina. Skrivaju se na vlažnim i stalno zasjenjenim mjestima, koja im služe i za zimski san. Iz tih skloništa u proljeće odlutaju u potrazi za hranom. Najradije jedu lišće kupusa i salate, korijenje mrkve, gomolje krumpira, plodove jagoda, a često se i zakopavaju u otpale plodove. U vrtovima se najčešće mogu naći veliki sluz (na slici na listu) i poljski sluz.
Veličina odraslih je oko 6-10 mm. Imaju sjajnu crnu glavu, prsa su žuto-crvena s crnim mrljama na leđima, zadnjica je žuta do crveno-žuta. Krila su dimljena s crnim rubom. Kvasený je dug oko 18 mm, u početku sivkaste do sivozelene boje, kasnije gotovo crne boje, sa dvije uzdužne žućkaste pruge sa strane. Kukuljica je duga oko 7-11 mm, skrivena u čahuri u tlu. Potpuno razvijene gusjenice ili kukuljice prezimljuju u tlu. Odrasli se izlegu tijekom svibnja. Ženke polažu jaja u tkivo lista kupusnjača. Gusjenice oštećuju lišće izjedajući ga, a kasnije kukulje u tlu. Tijekom godine imaju 2-3 generacije.
Kupusni moljac (Mamestra brassicae) je leptir iz porodice moljaca, rasprostranjen u stepskim područjima, gdje se nalazi uglavnom na povrtnjacima i vrtovima. Ima 2-3 generacije, u planinskim krajevima jednu generaciju godišnje. Leptiri prve generacije pojavljuju se u svibnju-lipnju, a posljednji u rujnu. Dugi su 20 mm, pepeljasto smeđi. Ženke polažu 20-30 jaja na donju stranu lista. Nakon 10 do 15 dana izlegu se gusjenice. Gusjenica kupusnog moljca je gola i ima tri para mrežastih nogu i pet pari trbušnih antena. Gusjenice jedu glave i zagađuju ih svojim izlučevinama. Oni stvaraju nepravilne otvore i hodnike između listova. Žive na raznim biljkama i mogu oštetiti kupus, repu i druge usjeve izgrizanjem lišća i zagađivanjem izmetom. Gusjenica je duga 40 mm, zelena, kasnije smeđa. Nakon pet presvlačenja, za što je potrebno oko dva mjeseca, gusjenica se ubuši u površinske slojeve tla i kukulji. Na kukuljici nalik na mumiju vidi se obris odraslog leptira.
Kupusnjak (Pieris brassicae) nalazimo iu žitnim i povrtnim poljima. Jedna je od najbrojnijih vrsta danjih leptira, a ujedno i među najopasnijim štetnicima dubokog tla, au nekim se godinama i pretjerano razmnoži. Ima dvije do tri generacije godišnje. Odrasli leptiri su bijeli sa žućkastim nijansama. Vrh prednjih krila obrubljen je širokom crnom srpastom mrljom, stražnja krila imaju tamnu mrlju na vanjskoj trećini, ženke također imaju dvije okrugle crne mrlje na prednjim krilima. Tu nejednaku obojenost spolova nazivamo spolnim dikroizmom. Štetnik hibernira u obliku zelenkaste kukuljice bez kukuljice na raznim zaštićenim mjestima, na pr. na kori drveća, ograda i sl. Izleženi leptiri lete već u svibnju i nakon parenja polažu jaja u skupinama od 20-50 komada na donju stranu lišća biljaka domaćina. Izvorne biljke domaćini gusjenica su iz porodice kupusnjača, npr. gorušica, ogrjev, ali posebno kupus. Za oko mjesec dana kukulje se na biljkama, ali i na zidovima i ogradama. Krizalija je za podnožje pričvršćena ispupčenjem na kraju trbuha (kremasterom) i pojasom od nekoliko svilenih vlakana. Stadij kukuljice prve generacije traje 10-15 dana. Leptiri druge generacije polažu jajašca na duboko povrće, na kojem potom izležene gusjenice izjedaju donju stranu lišća, a mogu izazvati čak i kanibalizam. Ova generacija je znatno štetnija od proljetne, a uz povoljne uvjete može se razviti i sljedeća generacija.
Skakači su sićušne kukce s visoko razvijenim trećim parom udova prilagođenih za skakanje. Uglavnom su tamne boje, a neke vrste imaju krovove ukrašene žutim uzdužnim prugama. Štete uzrokuju izgrizanjem prozora ili rupica na lišću mladih biljaka. Pri jačoj pojavi skokova mogu nastati zamjetna oštećenja mladih biljaka. Suho i toplo vrijeme povećava njihovu štetnost. Nekoliko vrsta lijevka oštećuje dubine. Najrasprostranjeniji od njih je skakavac (Phyllotreta undulata) koji ima žutoprugaste šiške i mjeri 2-2,3 milimetra.
Kupusna uš (Brevicoryne brassicae), koja je za razliku od većine lisnih uši jedan domaćin. Oštećuje kupusnjače ili repicu tijekom cijele godine, a prezimljava i u obliku jaja na biljkama iz porodice kupusnjača. Štete nanosi sisanjem biljnih sokova, a budući da na napadnutim biljkama stvara velike kolonije, može značajno oslabiti biljke. Na mladim biljkama oštećuje srcaste listove koji su žličasto deformirani. Kupusna uš uspijeva po toplom i suhom vremenu i može imati do 20 generacija godišnje.
Opadanje izniklih biljaka čest je uzrok neuspjeha u predsadnji raznih vrsta povrća, ali i ukrasnog bilja. Unatoč činjenici da je u njoj uključeno nekoliko mikroorganizama, to je složena bolest. Na njegovu pojavu značajno utječu uvjeti uzgoja koje uzgajivači mogu osigurati niklim biljkama, posebno u stambenim uvjetima, a koji zapravo podržavaju ili, naprotiv, slabe vitalnost i otpornost nicajućih biljaka. Osnovni preduvjet za uspješan uzgoj mladih presadnica povrća ili cvijeća je osiguranje najoptimalnijih uvjeta od kojih su najvažniji svjetlo, temperatura i voda te njihova međusobna ravnoteža. Također je potrebno voditi računa o zahtjevima pojedinih vrsta povrća i cvijeća. U svakom slučaju pokušajmo sjeme smjestiti na najsvjetlija mjesta u stanu i regulirati temperaturu u prostoriji kako biljke ne bi rasle kada je intenzitet svjetlosti slab. S vodom također treba pažljivo postupati. Vlažnost zemlje potrebno je redovito kontrolirati i ne dopustiti da se potpuno osuši, ali se ne smije ni natapati. Također je potrebno spomenuti potrebu za drenažom u posudama za sjeme kako bi tlo bilo dovoljno prozračno. Za sjetvu uvijek trebamo koristiti svježu zemlju, ne prebogatu hranjivima, jer mlade biljke ne trebaju puno hranjiva. Naprotiv, zaslanjivanje (pretjerana gnojidba) tla može dovesti do oštećenja korijena kroz koje zemljišni mikroorganizmi mogu lako prodrijeti u mlade biljke. Osim svekolike njege, sjetvu povrća i cvijeća možemo preventivno tretirati nakon sjetve u vidu zalijevanja preparatom Previcur 607 SL. Na 1 m2 unosi se 2-5 litara otopine.