+421 915 420 295 +421 915 420 295 | PON - PET 9:00 - 16:00
Facebook Youtube Instagram
Agardina - internetska trgovina jeftinih sprejeva
0
Košarica
Košík
0,00 €

Menu

Kocke

Voćna grinja
Voćna grinja (Panonychus ulmi) otkriva svoju prisutnost crveno obojenim zimujućim jajima u blizini pupova, u pukotinama kore. Ličinke narančaste boje izlegu se u proljeće. Ljetna narančasta jaja pojavljuju se na lišću krajem svibnja. Jedinke prve ljetne generacije javljaju se već krajem svibnja, u lipnju, a ovisno o vremenskim prilikama slijede 3-4 generacije. Grinje su štetne sisanjem biljnih sokova. Na lišću nalazimo žute pjege nakon uboda, a kada se štetnik razmnoži, te se pjege spajaju u kontinuirane žuto-smeđe pjege. Lišće nabubri kao žlica i prerano opadne. Od sredine kolovoza ženke polažu zimska jaja.
Popečci od višanja na kostima
Trešnjina voćna muha (Rhagoletis cerasi) je muha čije bjelkaste beznoge ličinke uzrokuju poznatu crvljivost plodova kasnijih sorti trešanja i višanja. Štetnik prezimljuje u stadiju kukuljice ispod trešnje i višnje, plitko u tlu. Glavno rojenje odraslih vijuga javlja se oko sredine svibnja. Otprilike 7 do 10 dana nakon parenja, ženke počinju polagati jaja u plod. Trešnjin moljac ima jednu generaciju godišnje.
Omotač šljive na koštičavim voćkama
Šljivin svrdlaš (Cydia funebrana) je uz pilane drugi uzročnik crvotočnosti plodova šljive. Dok šljivin plamenac ima samo jednu generaciju godišnje i uzrokuje ranu crvljivost mladih plodova koji prerano opadaju, šljivin omotač ima dvije generacije godišnje. Prvi je malobrojan pa protiv njega šljive nije potrebno tretirati. Druga generacija šljivinog svrdlaša roji se tijekom srpnja i uzrokuje crvljivost plodova koji dozrijevaju, a koji su obično već podložni monilionoj truleži na stablu. Crvolive plodove karakterizira prisutnost skrutnute kapljice ljepila na mjestu gdje gusjenica prodire u plod.
Lisne uši na voćkama
Lisne uši su najpoznatiji i najrašireniji štetnici voćaka. Njihova štetnost prvenstveno je u tome što upijaju biljne sokove u tolikoj količini da oni nisu dovoljni za njihovo iskorištavanje. Stoga ljepljive kapljice sokova koje su prošle kroz njihov probavni trakt (tzv. medna rosa) zagade donje listove na kojima kasnije izrastu miteseri. Štetnost lisnih uši povećava i činjenica da se mogu iznimno brzo razmnožavati u kratkom vremenu. Osim što sišu biljne sokove, štetne su i prenoseći razne virusne bolesti (npr. šljivin moljac). Sve vrste lisnih uši prezimljuju u obliku jaja na pojedinim vrstama voćaka. Neke vrste početkom ljeta lete (migriraju) na ljetne biljke domaćine, odakle se u jesen vraćaju na voćke i polažu jaja koja prezimljuju. Ostale vrste ostaju na voćkama tijekom cijele vegetacije.
Grinje
Grinje ne spadaju u kukce, već u paučnjake, o čemu svjedoče 4 para udova i sposobnost stvaranja mreža na napadnutim biljkama. Budući da su vrlo male (tijelo im doseže duljinu od 0,2-0,4 mm), teško su vidljive golim okom. Na njihovu prisutnost upozoravaju male srebrnaste, žuto-smeđe ili brončano-smeđe pjege na gornjoj strani napadnutog lišća. Ukrasno bilje najčešće strada od grinje hmelja (Tetranychus telarius), koja se u narodu naziva i crveni pauk. Osim ukrasnog bilja, napada na desetke različitih ratarskih kultura, povrća, voćaka, a preživljava i na raznim korovima. U prirodi prezimljuje u stadiju oplođene ženke. U toplim i suhim uvjetima stanova i staklenika kontinuirano se razmnožava tijekom cijele godine.
Monilius sušenje cvjetova i izdanaka koštunica
Uzročnik bolesti je gljiva Monilia laxa koja je i uzročnik truleži koštičavog voća. Infekcija se javlja kada se kišovito i hladno vrijeme zadrži tijekom razdoblja petorenja stabala. Bolest se najčešće javlja na višnjama i marelicama, a posljednjih godina zabilježena je i na breskvama i šljivama. Unutar navedenih voćnih vrsta postoje značajne razlike u osjetljivosti sorti, pa se često događa da različite sorte posađene jedna do druge pokažu različit stupanj napada. Gljiva hibernira u tzv monilium mumije, plodovi iz kojih se u proljeće oslobađa ogroman broj spora.